Uspijevaš li, ili te sramota?

Uspijevaš li, ili te sramota?

14/07/2018 0 By admin

Stoji u meni neka ljutnja. Stoji, kao kamen na srcu i torba na leđima.

Želim joj dopustiti… Da me napusti. Da se vrati Univerzumu i transformira u nešto dobro.

Želim… Simbolično, lupiti šakom od stol i reći “Dosta je!”

Želim… Sublimirati.

Otkada sam odbila koračati utabanim stazama, spoznala svoj put pa onda, napokon, i odlučila dozvoljavati knjizi da se piše, u mojoj okolini počeli su nicati životni treneri, motivatori i agenti za zapošljavanje:

“Tražiš li normalan posao?!”

“Riješit ću ti ja posao u centru za socijalnu skrb.”

“A, da, ti pišeš… Hah, sretno s time!”

“Oće’l bit novaca od te knjige?”

“Trebat će ti brdo para da išta izdaš…”

“Šta si bacila diplomu i faks u vodu?!”

“Znaš, traže ti prodavačicu, tamo i tamo…”

“Tko je tebi kriv što želiš živjeti svoje snove!”- (Da, i ovo je stvarna rečenica, stvaran zvuk, stvarna misao.)

Navedeni agenti vrijedno bdiju pa nude poslove koji, najblaže rečeno, niti ne dotiču kompetencije, sposobnosti, ni entuzijazam osoba kojima su “namijenjeni”. Sva sreća pa opisani posao obavljaju volonterski, a usluge nude najbližima, obzirom da bi, kada bi ga učinili službenim, a svoje usluge dostupnima širokom krugu ljudi- slomili duh i osjećaj samopoštovanja nekima, a demotivirali mnoge. Ne bi ni država mnogo profitirala, obzirom da bi intelektulaci počeli obavljati poslove u kojima do izražaja ne dolaze sposobnosti kojima raspolažu. Ne bi ostvarili svoj puni potencijal i dali od sebe sve što mogu. Jedno je sigurno, nezadovoljnih, nerealiziranih, zarobljenih u ulozi žrtve, bilo bi mnogo, a koševi za smeće bili bi prepuni snova. I groblja bi u tome smislu profitirala, kao mjesta koja bi brižljivo čuvala snove onih mnogih, koji su se bojali sanjati…

Paralelno s navedenim, do mene su došle i ideje o tome kako bi moj osobni marketing trebao doživjeti neki novi procvat, a ja bih se, kao mlada 26-godišnjakinja trebala gurati, iskakati iz paštete, nuditi garancije i proizvode.

…”U Hrvatskoj nema uspjeha, bez popularnosti. A kada ste popularni, dozvoljeno vam je bilo što, pa i da budete nekvalitetni.” Ako ste jednom potvrđeni, i drugi će vas potvrđivati i hvaliti. Neafirmirani, ostajete neafirmirani. Pod cijenu te popularnosti pak, morate uzimati ustupke i prodavati se…

Prodavati se- kao produhovljene, uspješne, zgodne, sretne.

Prodavati se, fotkama. (Koliko bi mi tekstovi bili čitaniji kada bi ih pratila neka moja fotografija, a to bi omogućilo i mom licu da postane prepoznatljivo i na cijeni!)

(Pre)napuhivati sebe, svoje proizvode i usluge. (Ljudi žele potvrde, certifikate, garancije. Mnogi ih daju, obećavaju što obećat’ ne bi smjeli, a sve kako bi zaradili.)

Igrati uloge- nametati se, ostvarivati usiljena poznanstva s onima od kojih naš ego može profitirati. Apstrahirati se, predstavljati se boljima, moćnijima, s više znanja.

Povećavati svoj doseg! (Pozovite ljude da lajkaju vašu stranicu! Oglašavajte svoje postove, ovako ih nitko ne može vidjeti! Uplatite nam novac, stižu poruke i s Facebooka…)

Onaj koji ne zna, taj je uvjeren da zna.

A onaj koji uistinu zna, taj ZNA DA NIŠTA NE ZNA.

“Morate uznemiravati, ljudi to žele”, nastavilo se na seminaru koji sam slušala. Tada mi je, barem malo, laknulo. Uznemiravanje iskrenošću i britkim jezikom mi, kao rođenoj strijelčici i buntovnoj, kakva jesam, nikada nije bilo problem pa mi je barem ta karta naklonjena!

Popis trebanja i moranja čini se dugačak i opterećujuć.

I zaista, “uspjeti” u svijetu ega, koji se grčevito drži materijalnog, podrazumijeva igranje po njegovim pravilima. Prepoznati potrebe tržišta pa mu dati ono što želi, to je marketinška ideja.

Najčešće to znači da oni koji posjeduju iskreno znanje tiho sjede u kutu, mirno gledajući one druge, koji su se odvažili na općeprihvaćeni put, kako ekspresno “uspijevaju”.

Ne želim svoje tekstove i web prostor pretvoriti u kolekciju fotografija moje njuškice, ne želim nuditi lažna obećanja, praviti se nedostupnijom i boljom od drugih, prostiturati svoj rad i svoje djelo. Ono što je čisto, želim ostaviti čistim. Iskrenim. Autentičnim. U svijetu ega, želim djelovati duhom. To je jedino ispravno!

Znam… Moj Ego je taj koji se ljuti. Ne ljuti se Duh! Zna on, da je svaka prepreka tu, zbog mog unutarnjeg stanja. Zna, da je tu kao lekcija, kao poticaj mom rastu i razvoju.

Ekspanziji.

Želim vjerovati… Da je moj put bliži istini.

Želim vjerovati da smo uspješni ako radimo nešto predano i usredotočeno, bez obzira na to jesu li to, ili nisu, nečija usta uvidjela i pohvalila.

Želim vjerovati da imamo pravo slijediti svoj put. Biti autentični i svoji!

Želim vjerovati da je ispravno djelovanje vođeno isključivo ljubavlju, a ne strahom i sramom.

U svijetu prepunom laži… Bit ću istina.

U svijetu prepunom laži… Budi ISTINA!

Sigurno pratiš nogometno prvenstvo i uspjehe naših.

Neka ti oni ukažu na činjenicu kako je uspjeh moguć i kako se trud uvijek, baš uvijek, isplati! Neka te ne obreshrabruju kladioničari, (ne)motivatori, kojekakvi agenti i posrednici. Ono što šalju u tvom smjeru, kao bumerag se, vraća ponovno njima. Oni samo potvrđuju svoju realnost.

Ne misli o sebi kao o nekome tko je mali i nemoćan. Ti si KREATOR! Shvati da svatko od nas posjeduje svoju individualnu ljepotu i snagu. Kao što se raduješ uspjehu naše repke, raduj se uspjesima malih i neafirmiranih individualaca koji djeluju u tvojoj blizini.

Jedno smo!

Neka naši snovi, umjesto na groblje, putuju u nebo!

Zasjaji i pusti druge da sjaje. Zvjezdano nebo, neka bude zajednički imperativ!

Dosta je umanjivanja i čučanja u kutu!

Sanjaj VELIKO, budi VELIK!

Izvor: atma.hr